Buljina je najveća sova na svetu. Ima uočljive uške na glavi, moćne operjale kandže i narandžaste oči. Boja pokrovnih pera je uglavnom tamna braon sa crnim oznakama, dok je unutrašnja strana svetlija sa razbacanim crnim prugama i tačkicama.
Buljina naseljava brdsko-planinska staništa Srednje Srbije. Izumrla je gnezdarica Vojvodine. U Srbiji južno od Save i Dunava se gnezdi 200-300 parova.
Odrasle buljine su stanarice koje provode ceo život na teritoriji. Mlade ptice lutaju i do 400 kilometara nakon osamostaljivanja.
Glavna staništa buljine u Srbiji su kamenjari, litice, kamenolomi, šume sa progalama. U blizini gnezda zahteva otvorena lovišta sa bogatim izvorima hrane. Neretko lovi u blizini ljudskih naselja. Izbegava velika, gusta šumska prostranstva.
Buljina je aktivna u toku noći. Danju odmara samostalno ili u paru na drveću ili na stenama, dobro skrivena. Leti bešumno, smenjujući aktivan let kliženjem, retko krstari.
Plen buljine je vrlo raznovrstan, i po veličini varira od insekata do mladih lisica i srna. Omiljeni plen buljina u Srbiji su ježevi, pacovi i ptice srednje veličine. Lovi uglavnom sa osmatračnice, ali i pretražujući teren. Vrlo je zanimljiva pojava da buljina uspešno lovi i mnoge druge dnevne i noćne ptice grabljivice.
Gnezda buljina se uglavnom nalaze na policama ili potkapinama stena, ređe u dupljama starog drveća ili na tlu. Ženka polaže 2-4 ovalna jajeta, bele boje u razmaku od po 3 dana. Mladi se izležu nakon 5 nedelja, a poleću sa oko 2 meseca starosti. Mlade buljine se osamostaljuju sa oko 6 meseci kada ih roditelji teraju sa teritorije.
Najveća pretnja po opstanak buljina je gubitak staništa prouzrokovan ljudskim delovanjem (kamenolomi, seča šuma, skijališta, putevi, naselja). Buljine stradaju na dalekovodima i putevima, a česta su žrtva krivolovaca.